U ranom djetinjstvu, najvažnije je da djeca osjete nečiju brižnost i uspostave dobar odnos s najmanje jednom odraslom osobom a, kako rastu, da formiraju prijateljstva s drugom djecom. Velika važnost se pridaje uspostavljanju veze i odnosu između djece i stručnih radnika centra, a to bi trebalo podrazumijevati prijateljsku interakciju, u kojoj odrasli pokazuju uvažavanje djece. Osim toga, stručni radnici u kvalitetnom centru rade u suradnji s obiteljima, te upoznaju svako dijete u kontekstu djetetove obitelji. Između stručnog osoblja centra i obitelji bi trebala postojati djelotvorna i stalna razmjena informacija, o potrebama, navikama i iskustvima djeteta. Proces konzultiranja i zajedničkog zalaganja bi se trebao odvijati s ciljem uspostavljanja suradnje. Stručni radnici centra bi trebali istinski željeti znati sve što obitelji znaju o svom djetetu i što
smatraju važnim za svoje dijete. U pozitivnoj interakciji se vidi poštivanje raznolikosti kulturnog, vjerskog i jezičnog podrijetla obitelji, kao i uvažavanje različitosti u sposobnostima, stilu života, vrijednostima, načinu odgajanja i sastavu pojedinačnih obitelji.
U kvalitetnim centrima za malu djecu, naročito su važni sljedeći aspekti odnosa:
• Stručni radnici iskorištavaju svaku priliku za pojedinačnu interakciju sa svakim malim djetetom,
često prilikom dnevne rutine kao što je mijenjanje pelena, vođenje na zahod, oblačenje i hranjenje.
• Djecu čuvaju poznate im odrasle osobe, koje se trude da upoznaju dijete i dijete upoznaje njih.
• Odrasli razumiju da se mala djeca suočavaju sa specifičnim problemima kad pokušavaju
upoznati svijet oko sebe, i znaju da moraju stjecati samostalnost i snagu.
• Odvija se niz načina druženja, uključujući razgovor, pjesme, brojalice, igre prstićima, igre skrivača, te
razmjenjivanje knjiga i priča.
• Stručni radnici i mala djeca su tijekom dana često u pozitivnom i toplom fizičkom kontaktu.
• Maloj djeci se pomaže da se dobro slažu s drugom djecom, jer stručni radnici znaju da su mala djeca
vrlo sebična i ponekad im je teško surađivati i igrati se s drugima.
• Primjenjuju se pozitivne, prikladne i djelotvorne metode usmjeravanja ponašanja, kako bi mala
djeca lakše naučila koje je ponašanje prihvatljivo a koje nije. Stručni radnici trebaju znati da mala djeca
tek razvijaju svoju sposobnost samokontrole, pa se prema njima odnose s razumijevanjem kad vide da
su djeca frustrirana ili impulzivna.

Izvor:www.ncac.gov.au